Učenje kroz suradnju: Projekt AI-ASSISTANTS 4PID završava svoje zajedničke aktivnosti s osobama s intelektualnim teškoćama

Projekt AI-ASSISTANTS 4PID je postigao važan trenutak, završivši fazu suradničkih aktivnosti koja otvara njegov razvojni put. Projekt, koji se finansira u sklopu programa Erasmus+ (broj projekta: 2025-1-DE02-KA220-ADU-000360510) i koordinira IAT (Njemačka), okuplja osam partnera iz šest europskih zemalja – Njemačke, Italije, Portugala, Španjolske, Belgije i Hrvatske – oko zajedničkog cilja: korištenja rješenja zasnovanih na umjetnoj inteligenciji za poboljšanje samostalnog života osoba s intelektualnim teškoćama (ITS).

Faza suradničkih aktivnosti postavila je korisnike u središte procesa dizajna. U šest zemalja koje su sudjelovale, konsorcijum je uključilo ukupno 97 sudionika: 58 osoba s intelektualnim teškoćama i 39 radnika koji pružaju podršku. Uz pomoć organiziranih sesija, partneri su istražili kako se sudionici bave, doživljavaju i procjenjuju AI alate u stvarnim uvjetima. Osnovana baza podataka sada služi kao putokaz za sljedeće faze projekta – dizajn inkluzivnih metoda obuke s umjetnom inteligencijom i razvoj alata koji su prilagođeni potrebama ciljne skupine.

 

Razlika između samopouzdanja i korisnosti koju moraju riješiti programi obuke.

Jedan od najznačajnijih nalaza se odnosi na odnos između percepcije korisnosti i samopouzdanja. Učestvujući su osobe s intelektualnim teškoćama lako prepoznali praktične koristi koje AI alati mogu ponuditi u svakodnevnom životu, od pisanja poruka do navigacije kroz informacije. Međutim, kada su pitali o njihovoj sposobnosti da koriste ove alate samostalno, njihovo razine samopouzdanja ostale su značajno niske.

Ova razlika između funkcionalnosti i povjerenja je ključni uvid: samo dokazivanje mogućnosti umjetne inteligencije nije dovoljno. Osobe s intelektualnim teškoćama trebaju strukturirane, usmjerene obuke koje postupno grade znanje, umjesto pasivne izloženosti tehnologiji. Za AI-ASSISTANTS 4PID, ovaj nalaz postavlja jasnu smjer – obuka mora biti dizajnirana kako bi se zatvorila ta razlika, a ne samo da bi se pokazalo što umjetna inteligencija može učiniti.

Integracija umjetne inteligencije u osobne ciljeve

Otkrio se još jedan jasni obrazac, a to je motivacija. Aktivnosti koje su odražavale smislene, svakodnevne situacije generirale su najviši stupanj angažmanja. Na primjer, vježba pisanja poruka pokazala se znatno motivirajućijom od tehničkih zadataka koji su bili zamišljeni za demonstraciju mogućnosti umjetne inteligencije na apstraktan način.

Ovo otkriće potkrepljuje princip koji se odnosi i na odraslo obrazovanje i istraživanje o invalidnosti: učenje je najučinkovitije kada je usredotočeno na osobne ciljeve i vlastito iskustvo. Za ovaj projekt, to znači jasnu pedagogijsku smjer – scenariji obuke trebaju biti zasnovani na svakodnevnim željama sudionika, od socijalne komunikacije do organiziranja rutina i korištenja usluga, a ne na apstraktnim tehničkim značajkama.

Radnici koji pružaju podršku trebaju biti aktivni sudjeljaci u učenju, a ne samo promatrači.

Ove suradničke aktivnosti također su potvrdile ključnu ulogu koje imaju osobe koje pružaju podršku. Njihova kompetencija, samopouzdanje i stavovi prema umjetnoj inteligenciji direktno utječu na to kako osobe s intelektualnim teškoćama koriste tehnologiju u stvarnim uvjetima. Metodologija obuke koja se fokusira samo na krajnje korisnike može dovesti do usporavanja, jer svakodnevna upotreba ovisi o okružujućem sustavu podrške.

Stoga projekt shvaća obuku kao dvostruku aktivnost: osoblje koje pruža podršku mora biti opremljeno ne samo za nadgledanje, već i za učenje zajedno s osobama kojima pomaže – izgradnju zajedničke kompetencije i zajedničkog jezika oko umjetne inteligencije. Ovaj dvostruki pristup je jedna od metodoloških karakteristika koja će definirati sljedeću fazu razvoja.

Projektiranje s naglaskom na dostupnost već od samog početka

Još jedan skup zaključaka odnosi se na dizajn samih alata za umjetnu inteligenciju. Učesnici su se dosljedno referirali na nekoliko ključnih zahtjeva dizajna: jednostavne, nekomplikirane sučelja; jasna, korak po korak uputstva; predvidljive obrasci interakcije i robustne zaštite privatnosti.

Ovo nisu stilističke preferencije, već uvjeti pristupačnosti. To potvrđuje ono što su argumentirali dizajneri usredišteni oko potreba osoba s invaliditetom – pristupačnost mora biti integrirana u samu osnovu proizvoda, a ne dodana kao završni detalj. Za projekt AI-ASSISTANTS 4PID to znači da se alati i resurse projekta dizajniraju prema ovim principima već od početnih faza, uz aktivno sudjelovanje ciljne grupe u iterativnom povratnom informiranju.

Gledajući u budućnost

Uz ovu bazu dokaza, konsorcijum sada prelazi u sljedeću fazu rada: prevođenje rezultata u metodu za obuku i skup alata koje koristi umjetna inteligencija, prilagođenih stvarnim potrebama osoba s intelektualnim teškoćama i stručnjaka koji ih podržavaju.

Ove suradničke aktivnosti su dale više od samo podataka – one su utvrdile jasnu metodološku orijentaciju za ono što slijedi: obuku koja gradi povjerenje, a ne samo površno upoznavanje; alate koji odgovaraju stvarnim ciljevima; i kulturu dizajna koja tretira dostupnost kao početnu točku.

 

Odricanje od odgovornosti

Projekat AI-ASSISTANTS 4PID je zajednički financiran od strane Europske unije u sklopu programa Erasmus+ (KA220-ADU). Konsorcijum uključuje IAT (Njemačka, koordinator), AIAS Bologna (Italija), CECD Mira Sintra (Portugal), INESC-ID (Portugal), Universitat Politècnica de València (Španjolska), Fundación Amica (Španjolska), ARFIE (Belgija) i HURT (Hrvatska). Više informacija dostupno je na ai4pid.eu.

Stavovi i mišljenja izražena su isključivo autorom/autorima i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Upravnog ureda za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija, ni EACEA ne nose odgovornost za njih.